Finski psi za čitanje pomožu djeci učiti i rasti

Učenica petog razreda Donita čita naglas knjigu za djecu dok bernski planinski pas imena Hilma-Maria pažljivo sluša. Kada Donita podraga Hilminu bradu, velike oči psa blaženo se zatvaraju.

Hilma nije običan pas – ona je “pas za čitanje,” a danas je "na poslu" u osnovnoj školi Hovirinta u gradu Kaarina na jugozapadu Finske. Hilmina vlasnica, Maarit Haapasaari, koja prati Huilmu u malenu učionicu, započela je s korištenjem pasa za čitanje u gradu  Kaarina 2011. godine, i tako je po prvi put ta metoda korištena u Finskoj.

Čitanje psu može biti vrlo zahvalno iskustvo za djecu koja imaju poteškoća s čitanjem i kojima treba vježbe. "Ideja je potaknuti djecu s poteškoćama u čitanju čitati naglas", kaže ona. "Psi će zadovoljno slušati dijete, ne mareći ako čitatelj čini pogreške ili čita polako."

Djeca koja čitaju psima iskuse osjećaj ispunjenosti koji povećava samopouzdanje djeteta i potiče ga na čitanje.

Diljem Finske

Psi za čitanje se koriste kako bi pomogli osobama s poteškoćama u čitanju u drugim Nordijskim zemljama i u SAD-u. Posebnost sustava koji se koristi u Finskoj je da su za vrijeme aktivnosti prisutni samo pas, dijete i rukovatelj psom. "To čini situaciju intimnijom, te je djetetu lakše čitati bez prisustva drugih slušatelja", kaže Haapasaari.
Inspirirani pionirskim radom u gradu Kaarina, mnogi drugi lokaliteti diljem Finske su usvojili ideju. Deseci pasa danas zahvalno ćule uši kako bi slušali mlade čitatelje, iako čitanje psima nije dio službenog nastavnog plana i programa.

Heidi Puputti, učiteljica razreda djece s posebnim potrebama u osnovnoj školi Hovirinta, vjeruje da psi za čitanje pomažu djeci opustiti se i poboljšavaju njihovu koncentraciju.
“Neka djeca su prirodno hiperaktivna u učionici, međutim kad čitaju psima smire se,” kaže ona. “Oni razumiju da su oni ti koji kontroliraju situaciju, te da moraju imati na umu potrebe slušatelja. To ih također uči kako biti suosjećajni i interaktivni. A kada pažljivo čitaju primijete da ustvari mogu prilično dobro čitati.”

Čitanje s psom najčešće traje oko 5 minuta, ili do 15 minuta za naprednije čitatelje. Pas će posjetiti istu školu više puta kako bi djeca mogla uživati čitajući mu nekoliko puta za redom.

Donita je također čitala priče dvoma drugima bernskim planinskim psima, koji se zovu Viljo-Valdemar i Neiti Namu (Gospođica Slatkica). “Viljo je bio baš dobar,” kaže Donita. “Slušao je jako smireno.”               

Bernski planinski psi su posebno dobri za takve zadatke, zbog njihove privržene prirode i umilnog izgleda, iako im njihova veličina daje dojam dostojanstva i autoriteta. Međutim vrst pasa je nevažna. Svi psi za čitanje počnu s dresurom još kao štenci kako bi se navikli na različita okružja i ljude.

“Mi također imamo na umu da se neka djeca možda boje pasa,” kaže Haapasaari. “Djeca sama odlučuju koliko blizu žele prići psu. Ova vježba čitanja može također pomoči djeci da nadvladaju strah od pasa.”

Psi pa čak i krave potiču kreativnost

Haapasaari nudi pse za čitanje školama na jugozapadu Finske putem vlastite tvrtke Hali-Koirat (Psi za zagrljaj). Osim što slučaju kad im se čita, njezini psi također posjećuju staračke domove i centre za osobe s posebnim potrebama gdje ih se draga i grli.

“Zajedno sa stručnjakinjom za kreativno pisanje Veeraom Vähämaa, razvile smo i registrirale koncept koji zovemo ‘Pisanje priča za pse,’” kaže Haapasaari. “Djeca pišu vlastite priče koje zatim čitaju na glas psu. Ova vrsta aktivnosti još uvijek se ne prakticira bilo gdje drugdje na svijetu.”

U gradu Raisio, nedaleko od Kaarina, postoji još jedna tvrtka koja pruža slične usluge, međutim slušatelji su “krave za čitanje.” Pošto nije praktično te slušatelje dovesti u škole i knjižnice, djeca imaju priliku uživati u posjetiti poljoprivrednom imanju kada idu čitati. 

Autor: Matti Välimäki, listopad  2016.
Izvor: ThisisFINLAND