Dječji diplomatski rječnik – i ostali plodovi školskog sata
Zagrebačka osnovna škola Matije Gupca otvorila je odraslima vrata učionice drugih razreda u sklopu projekta zanimanja "Da mi je biti." Tijekom studenog roditelji su mogli predstaviti djeci svoje profesije gostujući u nastavi prirode i društva (građanski odgoj) i poticati male učenike na promišljanje o radu. U Finskoj se slažemo kako je školovanje osnovno ljudsko pravo i rad učitelja sigurno jedan od najvažnijih zanimanja za dugoročni napredak društva. To je posao koji zahtjeva visoku razinu stručnosti i spremnost na cijeloživotno učenje. To nije ništa manje ni više nego posao kojim se odrasli čovjek obavezuje da će (pozitivno) utjecati na razvoj naših mališana. Cijenimo struku.
Kao amaterska majka hrvatsko-finske učenice osnovne škole i profesionalna djelatnica veleposlanstva Finske u Zagrebu, proviriti u jednu hrvatsku školu meni je prije svega bila prava privilegija. Dok sam čekala svoj razred u školskom hodniku promatrajući i pozdravljajući prolaznike, vrlo brzo mi je postalo jasno da su učenici ljubazni i prijateljski raspoloženi prema svojim gostima. Dozvolila sam mislima da lete – i sjetila se nedavnu izjavu vlastitog djeteta: "mamin posao u ambasadi je dijeliti finske zastave i balone i pričati na mikrofon." Dakle, kako se predstaviti u pravom svijetlu?! Oni koji su nas ikad posjetili, znaju kako sa strankama komuniciramo preko mikrofona jer prostoriju za stranke od samog ureda dijeli staklo za zaštitu. Možda su neki nas vidjeli kako animiramo ljude na Europskom trgu na Dan jezika i dijelimo zastave, balone i možda pokoju čokoladicu. Ali to nije cijela slika.
Zadatak veleposlanstva je svakako biti suradnik Hrvatskoj u gospodarskom, društvenom i socijalnom smislu. Društveno odgovorno poslovanje te građanski odgoj smo dosada najviše prakticirali u suradnji sa sveučilišnim studentima kroz prezentacije o finskom društvu te sa srednjoškolcima kroz npr. Ahtisaari igru koja potiče učenike na razmišljanje o sukobima, krizama, miru i posredovanju. Također treba spomenuti da je taj projekt osmislilo Ministarstvo vanjskih poslova Finske te se provodi svake godine u studenome gotovo u svim finskim školama. Martti Ahtisaari je bivši predsjednik Finske, diplomat Ujedinjenih naroda (UN) te dobitnik Nobelove nagrade za mir. Karijeru je započeo – kao učitelj osnovne škole!
Pametna ploča i bistra djeca
Čim sam ušla u učionicu, ostala sam iznenađena: puno prirodnog svijetla, pametna ploča, djeca s blistajućim očima – jednom rečenicom: jako ugodna atmosfera. Osjećala sam se dobrodošla. Bila sam spremna provesti školski sat s čitavom razredom, ali iskreno, nisam znala što će me čekati. Majko mila, toliko malih ruka nestrpljivo dignutih u zrak prije nego što sam rekla jednu riječ! Postalo mi je jasno da je lakše govoriti ispred sto odraslih koji imaju maksimalno par pitanja (svi skupa) nego 10 radoznale djece s bezbroj pitanja (po osobi). Nakon više od deset godina rada u veleposlanstvu s razno raznim ljudima iz različitih dijelova svijeta, odjednom sam se osjećala – neiskusna, kao da mi je danas prvi radni dan. Misao koja mi je prvo prolazila kroz glavu: "Ako će svaki školarac govoriti 2 minute, to je ukupno 2 puta 22 jednako 44 minute. Mogu odmah zaboraviti na svoju prezentaciju." Jasno, uvijek ima učenika koji više dižu ruku i koji su najglasniji, ali mislim da bi baš svako dijete trebalo danas dobiti svoju minutu. No, niti dobri ideali ne vrijede ništa ako ih ne možemo realizirati u praksi. Začula sam glas svog osnovnoškolskog nastavnika koji je često ponavljao frazu koja nam je tada – prije 30 godina – bila više smiješna nego razumljiva: "Cjelina je više od sume pojedinih dijelova!" Određenu slobodu je dao svima koji su htjeli sudjelovati na nacionalnom natječaju IIR ("Istražujte-Ispitajte-Razvijajte") i dodao bi u šali "zapamtite da ima boljih stvari u životu od toga tko je najbolji." Tako je valjda pokušao objasniti da nema smisla dijeliti nas na izvanredne, prosječne i totalno izgubljene. Kroz timski rad možemo puno brže doći do neobičnih, inovativnih rješenja i novih saznanja. Poticao nas je misliti tako kako nije rezultat najvažniji nego način na koji je ostvaren. Pristup prema radu, učenju, okolišu i drugima. Zato, brzinska promjena plana, idemo djecu dijeliti u grupe! Počela je galama, ali ništa strašno: radilo se o njihovom načinu rada, zainteresiranosti.
U finskom veleposlanstvu imamo tri diplomata (veleposlanik, prvi tajnik i ataše) te četiri tkz. lokalnih zaposlenika među kojima sam i ja. Profil zaposlenika je od ekonomista do magistra zemljopisa. Vjerovali ili ne, na pitanje "koji su zadaci veleposlanstva?" učenici su samo gledajući slike koje sam im pokazala došli do odgovora poput "ujedinjavanje država", "EU poslovi" ili "veleposlanstva se brinu za sigurnost njihovih saveznih država." Uh, vrlo napredno za sedmogodišnjake! Sviđao me njihov originalni i ne limitirani način razmišljanja. Nama odraslima je diplomat visoki službenik koji predstavlja svoju domovinu u inozemstvu i zastupa interese svoje vlade, ali mali učenici su našli pravog diplomata bliže nego što sam mogla očekivati: u sebi i u svojim razrednim prijateljima. Sjetili su se naime svjedodžbi koje su dobile od svoje učiteljice krajem školske godine kad su "diplomirali" prvi razred. Također su znali da ljudi u veleposlanstvu "rade na kompjuterima" (pišu izvještaje), "pomažu ljudima" (u sklopu konzularnih poslova kad su njihovi građani u nevolji), "prodaju finske proizvode – Angry Birds ili papir" (promiču vanjske gospodarske odnose te poslovanje matičnih poduzeća u inozemstvu) i naravno "pregledavaju putovnice" (strancima izdaju vize i boravišne dozvole te finskim državljanima putovnice).
Dječji diplomatski rječnik
Tijekom školskog sata igrali smo se sa svakodnevnim sigurnosnim elementima koje možemo naći u putovnicama, osobnim iskaznicama pa i u novčanicima. Baš kao pravi detektivi, otkrili smo uz pomoć povećala da u novčanici od 10 kuna možemo naći mikropismom tiskane riječi Hrvatske himne "Lijepe naše." U jednom trenutku je učionica postala granična kontrola: gledajući osvijetljenu putovnicu Finske, našli smo vodeni žig i mogli smo saznati koja je nacionalna ptica Finske. Naučili smo kako nitko od nas danas nije isti kao jučer, kamoli prije nekoliko godina, te zašto i u kojim profesijama je bitno prepoznavati identitet osobe iz fotografije. Razotkrili smo pomalo tajanstvenu terminologiju koja je vezana za posao u veleposlanstvu. Pa tako (i uz pomoć učiteljice 2.A razreda Marine Čulin) je nastao prvi, vrlo duhovit dio Dječjeg diplomatskog rječnika. Jesu li hologrami zaista "poslovni ljudi"? Jeste li znali da su međunarodni odnosi "osjećaji prema drugim državama"? Laponija – "grad" ili "glupost"? Nalazi li se Skandinavija ipak na jugu Europe? Maštovita i šaljiva retorika učenika me podsjeća na stil poznatog finskog spisatelja Karija Hotakainena: "Sad znam odgovor na ono što me je u djetinjstvu mučilo: je li zemlja okrugla i može li se s njezina ruba pasti. Okrugla je i može se pasti." (K. Hotakainen: "Riječ Božja", Fraktura 2014.)
Dobre vijesti iz Hrvatske
Ovom projektom "Da mi je biti" odrasli su imali priliku pokazati djeci kako, ne jednoga dana, već danas mogu postati odgovorni i aktivni članovi društva u kojem živimo. "Što biste učinili da nađete tuđu putovnicu u školskom dvorištu?" glasilo je pitanje na kraju sata. "Odmah prijavili gubitak policiji ili učitelju kako lopovi ne bi imali korist od tuđeg identiteta!" Upravo tako. Mali Hrvati itekako su sposobni djelovati za opće dobro i donositi pravedne, promišljene odluke.
Veleposlanstvo Finske želi i dalje dijeliti dobre vijesti iz Hrvatske poput ove i na primjer one iz osnovne škole Cvjetno naselje koja se već godinama bavi finskom arhitekturom, dizajnom, jezikom, glazbom, poštanskim markama itd. Ove godine započeli su novi projekt "Knjige koje rastu." Iako nije direktno vezan za Finsku, svaki drugi tjedan petkom 4. razred rješava detektivske priče Tiine Eskole. Cilj učiteljice je pokazati kako mali Finci uče na drukčiji način. No, na kraju krajeva ima više stvari koje nas spajaju nego razdvajaju. Naš je zajednički zadatak novim generacijama omogućiti princip jednakosti kako bi svatko (i baš svatko) bez obzira na financijske prilike ili društveni položaj (roditelja) imao jednak tretman i jednaku priliku ostvariti svoj puni potencijal u životu.
Dječji diplomatski rječnik (u PDF-formatu)
*****
Tekst: Laura Stojić, koordinatorica za Team Finland, Veleposlanstvo Finske u Zagrebu